5 svakodnevnih navika koje ozbiljno oštećuju jetru: Evo kako da zaštitite centralnu laboratoriju organizma
Jetra je jedan od najvrednijih organa u ljudskom telu. Ona detoksikuje štetne supstance, pomaže u varenju, skladišti hranljive materije i reguliše metabolizam.
Uprkos svojoj izuzetnoj izdržljivosti i sposobnosti da se regeneriše, jetra nije neuništiva. Mnoge svakodnevne navike, koje često zanemarujemo, mogu postepeno da je oštete i dovedu do ozbiljnih stanja poput ciroze (trajno ožiljavanje tkiva) ili otkazivanja jetre.
Jedan od problema kod bolesti jetre je to što može tiho da napreduje. U ranim fazama izaziva samo neodređene simptome poput hroničnog umora ili mučnine.
Kako oštećenje jetre napreduje, pojavljuju se vidljiviji znaci. Jedan od najprepoznatljivijih je žutica, kada koža i beonjače požute.
Iako većina ljudi povezuje bolest jetre s preteranim konzumiranjem alkohola, alkohol nije jedini uzročnik.
U nastavku pročitajte kojih pet uobičajenih navika mogu neprimetno da štete vašoj jetri.
- Prekomerno konzumiranje alkohola
Alkohol je možda i najpoznatiji uzrok oštećenja jetre. Kada pijete alkohol, jetra pokušava da ga razgradi i izbaci iz tela. Ali prevelika količina alkohola preopterećuje ovaj proces, zbog čega dolazi do nakupljanja toksičnih nusprodukata koji oštećuju ćelije jetre.
Oštećenje jetre izazvano alkoholom razvija se postepeno:
- Najpre dolazi do nakupljanja masti u jetri (masna jetra), često bez simptoma i reverzibilno ako se prestane sa pićem.
- Nastavak konzumiranja može izazvati alkoholni hepatitis – upalu i ožiljavanje jetre dok pokušava da se obnovi.
- Vremenom, ožiljci prerastaju u cirozu, kada je jetra toliko oštećena da više ne može normalno da funkcioniše.
- Ciroza se teško može poništiti, ali prestanak konzumacije alkohola može sprečiti dalje oštećenje.
Čak i umereno konzumiranje, ako traje godinama, može imati posledice – naročito ako je udruženo s gojaznošću ili upotrebom lekova. Stručnjaci savetuju da ne prelazite 14 jedinica alkohola nedeljno, uz dane bez alkohola kako bi jetra imala vremena da se oporavi.
- Nezdrava ishrana i loše navike u ishrani
Ne morate piti alkohol da biste razvili probleme sa jetrom. Masnoća se može nakupiti i zbog nezdrave ishrane, što vodi do stanja koje se danas naziva masna jetra povezana s metaboličkom disfunkcijom (MASLD), ranije poznata kao nealkoholna masna bolest jetre (NAFLD).
Prekomerna masnoća ometa funkciju jetre i može izazvati upalu, stvaranje ožiljaka, pa i cirozu. Osobe s viškom kilograma – naročito one s masnoćom u predelu stomaka – imaju veći rizik. Ostali faktori rizika uključuju visok krvni pritisak, dijabetes i povišen holesterol.
Ishrana igra ključnu ulogu:
- Hrana bogata zasićenim mastima (crveno meso, pržena hrana, industrijske grickalice) podiže nivo holesterola i doprinosi nakupljanju masti u jetri.
- Šećeri, naročito kroz zaslađena pića, predstavljaju veliki rizik – jedno istraživanje iz 2018. pokazalo je da osobe koje piju više zaslađenih pića imaju 40% veći rizik od razvoja masne jetre.
- Ultraprerađena hrana poput brze hrane, gotovih obroka i grickalica takođe opterećuje jetru. Velika studija pokazala je da osobe koje jedu više takve hrane imaju znatno veću verovatnoću da razviju probleme s jetrom.
Dobra vest je da uravnotežena, prirodna ishrana može pomoći i u prevenciji i oporavku jetre. Ishrana bogata povrćem, voćem, integralnim žitaricama, mahunarkama i ribom može smanjiti masnoću u jetri i poboljšati faktore rizika poput šećera i holesterola u krvi.
Takođe, hidratacija je važna – pijte oko 8 čaša vode dnevno da podržite prirodne procese detoksikacije u jetri.
- Prekomerna upotreba lekova protiv bolova
Mnogi posežu za analgeticima poput paracetamola kod glavobolje, bolova u mišićima ili povišene temperature. Iako su bezbedni ako se uzimaju prema uputstvu, čak i blago prekoračenje doze može biti opasno po jetru.
Jetra razgrađuje paracetamol, ali pri tom procesu nastaje toksični nusprodukt NAPQI. Telo ga u normalnim uslovima neutrališe uz pomoć glutationa. Međutim, kod predoziranja, glutation se iscrpi i NAPQI oštećuje ćelije jetre, što može dovesti do akutnog otkazivanja jetre, koje može biti fatalno.
Čak i manje predoziranje ili kombinacija paracetamola i alkohola može povećati rizik. Uvek se pridržavajte preporučene doze i posavetujte se s lekarom akosu vam lekovi za bol često potrebni.
- Nedostatak fizičke aktivnosti
Sedentarni način života je još jedan značajan faktor rizika. Fizička neaktivnost doprinosi gojaznosti, insulinskoj rezistenciji i metaboličkom poremećaju – sve to podstiče nakupljanje masti u jetri.
Dobra vest je da vežbanje pomaže jetri čak i ako ne izgubite mnogo kilograma. Jedna studija pokazala je da samo osam nedelja vežbi snage može smanjiti količinu masnoće u jetri za 13 odsto i poboljšati kontrolu šećera u krvi. Aerobne vežbe, poput brzog hodanja 30 minuta, pet dana nedeljno, takođe značajno pomažu.
- Pušenje
Većina ljudi pušenje povezuje s rakom pluća ili bolestima srca, ali malo njih zna koliko šteti i jetri.
Dim cigareta sadrži hiljade toksičnih hemikalija koje opterećuju jetru dok pokušava da ih razgradi. To vremenom dovodi do oksidativnog stresa – nestabilne molekule (slobodni radikali) oštećuju ćelije jetre, smanjuju protok krvi i podstiču stvaranje ožiljaka (cirozu).
Pušenje značajno povećava rizik i od raka jetre. Štetne hemikalije u duvanu – uključujući nitrozamine, vinil-hlorid, katran i 4-aminobifenil – poznati su kancerogeni. Prema podacima Cancer Research UK, pušenje je odgovorno za oko 20 odsto slučajeva raka jetre.
Kako da zaštitite svoju jetru?
Jetra je neverovatno otporan organ – ali nije nepobediva. Možete je zaštititi tako što ćete:
- pijte alkohol umereno
- prestanite da pušite
- odgovorno koristite lekove
- hranite se uravnoteženo
- redovno vežbajte
- ostanite hidrirani
Ako primetite simptome koji ukazuju na probleme s jetrom – kao što su stalni umor, mučnina ili žutica – ne odlažite posetu lekaru. Što se ranije problem otkrije, veće su šanse za uspešno lečenje.
Izvor: sciencealert.com/Zdravlje.Kurir.rs
Odnos struka i visine bolje predviđa oštećenja jetre od indeksa telesne mase: Važan korak ka ranom otkrivanju bolesti