Zbog insulinske rezistencije otišla sam kod profesora Vešovića: Jedna rečenica mi je promenila pogled na zdravlje
Dodajte Kurir Zdravlje u vaš Google izborOvo je njena priča...
O integrativnoj medicini sam mnogo čitala i slušala poslednjih godina, a ideja da se zdravlje posmatra kao celina oduvek mi je bila bliska. Pošto već neko vreme živim sa insulinskom rezistencijom, želela sam da saznam šta ovaj pristup može da ponudi – i da li mi može pomoći da bolje razumem svoje telo i potrebe.
Kada sam zakazala pregled kod specijaliste integrativne medicine prof. dr Dušana Vešovića, nisam tražila samo još jedno mišljenje o insulinskoj rezistenciji. Dijagnozu već godinama znam, redovno idem na kontrole kod endokrinologa, pratim analize i uzimam terapiju.
Ipak, uprkos svemu tome, često sam imala osećaj da ne razumem u potpunosti zašto se, čak i kada su rezultati relativno dobri, i dalje osećam iscrpljeno, zašto mi energija oscilira tokom dana, zašto mi san nije dovoljno okrepljujući i zbog čega mi je tako teško da se oduprem želji za slatkišima.
Upravo zato me je privukao pristup integrativne medicine – ideja da se organizam posmatra kao celina, a ne samo kroz jednu dijagnozu ili jedan laboratorijski parametar. Želela sam da saznam šta mi moje telo zapravo poručuje.
Upitnik od 100 pitanja pre pregleda
Priprema za pregled počela je mnogo pre samog dolaska u ordinaciju. Dobila sam detaljan upitnik sa oko sto pitanja, koji sam popunjavala kod kuće.
Na prvi pogled delovao je obimno, ali su pitanja bila vrlo konkretna i usmerena na različite aspekte zdravlja: koliko kvalitetno spavam, koliko često se budim tokom noći, kako se osećam kada ustanem, kakva mi je probava, koliko sam pod stresom, kako reagujem u stresnim situacijama, kakav mi je nivo energije tokom dana, koliko se krećem, koliko često osećam glad i žudnju za određenim namirnicama.
Bilo je tu i pitanja o raspoloženju, koncentraciji, navikama u ishrani, fizičkoj aktivnosti, ali i o simptomima koje možda inače ne bih povezala sa insulinskom rezistencijom. Dok sam odgovarala, shvatila sam koliko su svakodnevne navike i subjektivni osećaji važni za razumevanje ukupnog zdravstvenog stanja.
Kako je izgledao pregled?
Na pregled sam ponela i najnovije laboratorijske analize, uključujući hormonski status, glukozu, insulin i druge parametre koje redovno kontrolišem. Sve to zajedno – rezultati analiza i odgovori iz upitnika – činilo je osnovu za razgovor koji je usledio.
Prof. dr Dušan Vešović pregledao je moje nalaze i upitnik pre nego što smo uopšte započeli razgovor. To se odmah osetilo. Umesto uobičajenog pregleda koji se svodi na kratko tumačenje laboratorijskih vrednosti, razgovor je bio detaljan, promišljen i usmeren na širu sliku.
- Integrativna medicina ne pita samo šta vam je, već i zašto vam je tako. Cilj nam je da razumemo uzrok, a ne samo da ublažimo posledice - rekao mi je na početku prof. dr Vešović.
Objasnio mi je da insulinska rezistencija retko dolazi sama. Često je povezana sa čitavim nizom faktora – hroničnim stresom, lošim snom, nedovoljnom fizičkom aktivnošću, neadekvatnom ishranom, hormonskim disbalansom, pa čak i stanjem digestivnog sistema.
Posebno mi je bilo zanimljivo kada je analizirao rezultate mog upitnika. Iako sam na pregled došla zbog insulinske rezistencije, odgovori su pokazali mnogo više od toga. Ukazali su na izražen nivo stresa, nedovoljno kvalitetan san, oscilacije energije tokom dana, sklonost ka emocionalnom jedenju i povećanu potrebu za slatkim u trenucima umora.
- Naše telo je izuzetno logično. Kada ne spavate dovoljno, kada ste pod stresom i kada organizam nema stabilan izvor energije, on traži najbrže moguće rešenje. A to su najčešće šećer i rafinisani ugljeni hidrati - dodao je profesor.
Veza creva i mozga
Razgovarali smo i o takozvanoj osovini mozak-creva – dvosmernoj vezi između nervnog i digestivnog sistema. Naučila sam da stres ne utiče samo na raspoloženje, već i na varenje, apsorpciju hranljivih materija, inflamatorne procese u organizmu, pa čak i na regulaciju šećera u krvi.
- Creva i mozak ne razgovaraju povremeno – oni komuniciraju neprekidno. Kada je jedan sistem pod opterećenjem, drugi to vrlo brzo oseti - objasnio je.
Konsultacija sa nutricionistkinjom
U drugom delu konsultacije pridružila nam se nutricionistkinja Jovana Jovanović, diplomirani nutricionista dijetetičar sa licencom i master inženjer prehrambene tehnologije, koja je dodatno povezala sve ono o čemu smo razgovarali sa konkretnim preporukama za svakodnevnu ishranu.
Ona je istakla da kod insulinske rezistencije fokus ne treba da bude samo na tome šta jedemo, već i kako jedemo.
- Nije dovoljno samo izbaciti šećer ili smanjiti ugljene hidrate. Važno je kako su obroci strukturirani, koliko su uravnoteženi i da li organizmu pružaju stabilan izvor energije tokom dana - objasnila je.
Posebno je naglasila značaj proteina u svakom obroku.
- Mišićna masa je jedan od najvažnijih saveznika u borbi protiv insulinske rezistencije. Mišići troše glukozu, poboljšavaju osetljivost na insulin i doprinose stabilnijem metabolizmu. Zato se mišići ne grade samo treningom, već i pravilnom ishranom.
Razgovarale smo i o tome zašto se žudnja za slatkišima često javlja upravo u popodnevnim ili večernjim satima. Kako mi je objasnila, to je često posledica nedovoljno izbalansiranih obroka ranije tokom dana, naročito ako nedostaju proteini i vlakna.
- Želja za slatkim često nije pitanje nediscipline, već signal da organizmu nedostaje stabilnost - osjasnila je.
Akcenat je na postepenim, održivim promenama
Ono što mi je posebno značilo jeste to što nijedna preporuka nije zvučala kao zabrana ili kazna. Naprotiv, akcenat je bio na postepenim, održivim promenama koje mogu da se uklope u svakodnevni život.
Posle svega ostala mi je jasna poruka: insulinska rezistencija nije samo problem u regulaciji nivoa šećera u krvi. Ona je signal da organizam traži više pažnje, ravnoteže i podrške.
Profesor Vešović je za kraj našeg razgovora naglasio da su laboratorijski nalazi važni, ali da ne predstavljaju potpunu sliku zdravstvenog stanja, već da je potrebno posmatrati i širi kontekst – kvalitet sna, nivo energije, varenje i subjektivni osećaj tokom dana.
A možda je upravo u tome najveća vrednost integrativnog pristupa – u tome što čoveka posmatra kao celinu. Jer kada razumemo kako su povezani san, stres, ishrana, hormoni i svakodnevne navike, postaje mnogo jasnije ne samo zašto se određeni problemi javljaju, već i kako zaista možemo da ih rešavamo.
Sa pregleda sam izašla sa mnogo više od saveta o ishrani. Izašla sam sa dubljim razumevanjem sopstvenog tela – i sa osećajem da male, dosledne promene zaista mogu da naprave veliku razliku.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.
Ishrana osoba sa insulinskom rezistencijom: Nutricionista otkriva namirnice koje bi trebalo zaobilaziti i one koje mogu da pomognu